ZVONČARI, DONDOLAŠI
Zvončari, "ophodnici stočarske pokladne
magije", najprepoznatljiviji su likovi
mesopusnog razdoblja ne samo na Kvarneru
već i širom Hrvatske.
Osobito su znani oni s područja Kastavštine,
a u novije vrijeme i s područja Grobnišćine,
pod nazivom dondolaši.
Oni s istočnoga dijela Kastavštine - Halubja
(Viškovo, Marčelji, Zamet) opremljeni su
maskama životinjskog izgleda, ogrnjeni
okrenutom ovčjom kožom, s jednim ili s tri
zvona oko pasa.
Zvončari zapadne Kastavštine (Rukavac,
Zvoneća, Brgud, Vlahov Breg, Mučići,
Frlani...) umjesto maski životinjskog izgleda
nose klobuke pokrivene papirnatim
cvijećem, a zvončari podno ćićarijskih
obronaka, iz Muna i Žejana, svoja oglavlja
opremaju raznobojnim papirnatim trakama.
Svi oni nose zvona na svoj način i zvone sebi
svojstvenim pokretima pa ih se po izgledu i
po zvuku razlikuje i prepoznaje.
"Tjerajući zle sile i duhove" zvončari,
njih četrdesetak do stotinjak u grupi,
ophode svoja sela i okolicu nedjeljom po
dogovorenom rasporedu. Vrhunac ophoda
predstavljaju kultni mesopusni ponedjeljak
i utorak. Kreću se po putovima nekad
dugim i do dvadesetak kilometara. Žitelji
sela dočekuju ih vinom i okrepom. Glazba,
maškare i tradicijski likovi - medvjed, tat,
Ciganin - neizostavna su pratnja nekih
zvončarskih skupina. Predvo|eni su majem
- trstikom okićenom vrpcama od šarena
papira.
U kultne dane tu su i skupine partenjaka,
jajara, feštara ...
Zvončari su postali neizostavan dio mnogih smotri i karnevalskih povorka, ali doživljaj susreta i druženja s njima u njihovoj sredini i ogoljenom zimskom pejzažu ne može se mjeriti ni sa jednim drugim njihovim ophodom..
